What can we do with our dreams,
Have you ever asked your wild soul?
In our lives the autumn is not as mild as it seems
Let me be yours, let me age with broken leaves.
Neither chilly breeze, nor distant sun
Can ever make our hearts too heavy from love.
On our paths we choose who we call the one
Let me be yours, let me cry when I cannot run.
What can we do when we cannot let go
And our strength stays as a sin within us?
In our future there is still flowers that can grow
Let me be yours, let me touch rivers that may flow.
Autumn season came again, no hope, just dreams within us
Nature is dying in most splendid colours, we are here.
I call your name, I am asking for a gentile kiss,
Let me be yours, let my love be your eternal bliss.
Love,
Kristina
Monday, October 3rd, 2022
Photographer/ Fotograf: Katarina
Pusti me da budem tvoja
Što možemo učiniti sa svojim snovima,
Jeste li ikada pitali svoju divlju dušu?
U našim životima jesen nije tako blaga kao što se čini,
Pusti me da budem tvoja, da starim s lišćem slomljenim.
Ni od prohladnog povjetarca, ni od dalekog sunca,
Nikad nam srca ne mogu biti preteška od ljubavi.
Na našim stazama biramo onu koju nazivamo pravom
Pusti me da budem tvoja, pusti me da plačem kad ne mogu trčati.
Što možemo kad ne možemo pustiti osjećaje
I kada naša snaga ostaje kao grijeh u nama?
U našoj budućnosti još uvijek postoji cvijeće koje može rasti,
Pusti mi da budem tvoja, pusti da dotaknem rijeke koje mogu teći.
Opet je došla jesen, nema nade, samo snovi u nama,
Priroda umire u najljepšim bojama, mi smo još tu.
Zovem tvoje ime, čeznem za nježnim poljupcem
Pusti me da budem tvoja, pusti da moja ljubav bude tvoje vječno blaženstvo.
S ljubavlju,
Kristina
Ponedeljak, 3. listopada 2022.
Comentarios