top of page
Writer's pictureKristina Lang

A love worth dreaming of/Ljubav vrijedna sanjanja

Updated: Mar 7, 2022

I love my silences; in them you and I are silent as two.

In my walks, adjacent parks pass by me,

And in each of them I feel a part of you.

Flowers, green grass and young leaves carry me

In the desired embrace of your outstretched arms.


I love my solitude; I feel I could kiss you in them.

There is so much desire and passion in my kisses.

And all that longing stays alive, we touch in my thoughts.

I know I like to be alone because when alone I'm with you,

And every spring rain turns into one unfulfilled dream.


I love my writings, words are my lips thirsting for your kisses,

In my verses I release my love to flow like a river.

A lot of water has flowed since I fell in love with you,

And I know that our smiles are preserved in me.

In my poems I feel and caress you. Isn't that happiness?


I love my dreams, in them I am yours and when I am not,

In my imagination I experience a love that is worth dreaming of.

The moments of waiting become the life that carries me,

And I’m as light as a petal from some nurtured rose.

In my garden I find myself, but also you my silent companion.


Kristina



This is my first poem published on this blog originally written in Croatian and afterwards translated into English.

My main editor, my daughter Sara, is very busy due to her exams and that is why I now also have an associate editor, my Irish friend Kevin. I would like to thank them both for the time they spend on my posts. After reading my poem, Sara told me this is my best poem, exactly in the writing style she loves.


Tuesday, May 25th, 2021


Ljubav vrijedna sanjanja


Volim svoje tišine, u njima ti i ja šutimo u dvoje.

U mojim šetnjama prolaze pored mene parkovi

I u svakom od njih osjećam dio tebe.

Čini se kao da me cvijeće, zelena trava i mlado lišće

Nose u željeni zagrljaj tvojih ispruženih ruku.


Volim svoje samoće, u njima bih te ljubila.

U mojim poljupcima ima čežnje i strasti

I sva ta žudnja veže me uz tebe, dotičemo se u mislima.

Znam da volim biti sama jer samujem uz tebe,

I proljetna se kiša pretvara u jedan nedoživljeni san.


Volim svoja pisanja, riječi su mi usne žedne tvojih poljubaca,

U svojim stihovima otpuštam svoju ljubav da teče kao rijeka.

Puno je vode proteklo od kad te zavoljeh

I znam da su naši osmijesi pretočeni u stihove.

U svojim te pjesmama osjećam i milujem. Nije li to sreća?


Volim svoje snove, u njima sam tvoja i kad to nisam,

U svojoj mašti proživljavam ljubav koja je vrijedna sanjanja.

Trenutci čekanja postaju život koji me nosi,

I ja sam laka kao latica sa neke odnjegovane ruže.

U mom vrtu nalazim sebe, ali i tebe moj tihi pratiocu.


Kristina


P.S. Ovo je moja prva pjesma objavljena na ovom blogu, izvorno napisana na hrvatskom jeziku, a potom prevedena na engleski jezik.

Moja glavna urednica, moja kći Sara, vrlo je zauzeta zbog svojih ispita i zato sada imam i pomoćnog urednika, svog irskog prijatelja Kevina. Željela bih im zahvaliti na vremenu koje provode na mojim objavama. Nakon čitanja moje pjesme, Sara mi je rekla da je ovo moja najbolja pjesma, upravo u stilu pisanja koji voli.

152 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page