top of page
Writer's pictureKristina Lang

My friends inspire me

I began writing this post on this early January morning in a year that begins in an objectively difficult situation, not only in the city and country where I live, but around the world. This winter, unfortunately, we are not planning skiing or traveling, but we are just looking for a way to survive in the difficult times that have brought us pandemics and earthquakes, such as the case in my Croatia, or the floods in my equally afflicted England. I still find my light and joy of life in the little things that surround me while I find the inspiration for life and work in my brave friends.


My friend Ivan, with whom I have been friends since my student days, sent me a message a few days ago: "I'm on a plane, over Dubai and I'm on my way to India." When I received that message, I was still thinking that morning whether I would go for a walk in a nearby nature park or I would rather stay at home. Ivan's message surprised me because traveling is unimaginable for me now, but it also encouraged me to put on my rubber boots and go for a walk. I bought a cappuccino at a nearby supermarket and walked with it to a neighbouring nature park.

On a park bench while enjoying my cappuccino I exchanged messages with Ivan who had already arrived in India. My friend travelled there on a business trip because his biotech company based in Zagreb collaborates with many companies around the world, including India. I sent him a picture of the trail in the nature park and we laughed at the mud and the puddles of water I would walk on. When I sent him a picture of the muddy roads, Ivan wrote "It looks like India to me".


He sent me a photo with a view of the Indian city of Pune taken from his hotel room which I have attached here. That cold winter Sunday morning, Ivan opened a window to the world for me, and despite my physical loneliness, I did not feel isolated and enchanted in my small world.

As long as I have my dear friends, some of whom are much braver than me, I don’t feel alone. I am happy with those little walks in my neighbourhood now. And in a few months, I believe the world will slowly begin to return to the life we ​​are used to and which we all miss.


Love

Kristina

Thursday, January 21st 2021





Prijatelji su mi inspiracija

Pocinjem pisati svoj blog u jedno rano sijecanjsko jutro u godini koja zapocinje sa objektivno teskom situacijom ne samo u gradu I zemlji u kojoj zivim nego sirom svijeta. Ove zime nazalost ne planiramo skijanja ni putovanja vec samo trazimo nacin da opstanemo u teskim vremenima koja su nam uz pandemiju donijela jos I potrese kao sto je slucaj u mojoj Hrvatskoj ili poplave u mojoj isto napacenoj Engleskoj. Ja svoje svjetlo I radost zivota jos uvijek nalazim u malim stvarima koje me okruzuju dok inspiraciju za zivot I rad nalazim u svojim hrabrim prijateljima.

Moj prijatelj Ivan sa kojim me veze prijateljstvo jos iz studentskih dana poslao mi poruku pred par dana: “Ja sam u avionu, iznad Dunaia I na putu sam za Indiju.” Kad sam primila tu poruku jos sam to jutro razmisljalja hocu li u setnju u obliznji park prirode ili cu radije ostati u kuci. Ivanova me poruka iznenadila jer putovanja su mi trenutno nezamisliva, ali I potaknula da se trgnem, obujem svoje gumene cizme I izadjem u setnju. Kupila sam kapucino u susjednom supermarketu I sa njim u ruci odsetala do obliznjeg parka prirode. Na klupi u parku dok sam uzivala u svom kapucinu izmjenjivala sam poruke sa Ivanom koji je vec bio stigao u Indiju. Moj prijatelj je tamo otputovao poslovno jer njegova biotech kompanija sa sjedistem u Zagrebu suradjuje sa brojnim kompanijama sirom svijeta, ukljucujuci Indiju. Ja sam njemu poslala sliku staze u parku prirode I smijali smo se blatu I lokvama vode po kojima cu setati. Kad sam mu poslala sliku blatnjavih puteva ivan mi je napisao “Lici mi na Indiju”. On je meni poslao fotografiju sa pogledom na Indisjski grad Pune snimljenu iz njegove hotelske sobe koju ovdje prilazem. Ivan mi je te sijecanjske nedelje otskrinuo prozor u svijet I usprkos fizickoj samociI nisam se osjecala izoliranom I zacahurenom u svom malom svijetu.

Sve dok imam svoje drage prijatelje od kojih su neki mnogo odvazniji od mene ne osjecam se sama. Radost mi predstavljaju te moje male setnjice koje su za sada razonoda koju si mogu priustiti. A kroz par mjeseci vjerujem svijet ce se polako poceti vracati zivotu na koji smo navikli I koji nam svima nedostaje.


Voli vas Kristina

Cetvrtak, 21. Sijecnja 2021

152 views0 comments

Comments


bottom of page