Today began with one peaceful and joyful Sunday morning. My daughter Sara arrived from Cardiff yesterday, her dad drove there to pick her up. It is not just that I am happy to have Sara here with me again, but thankfully she is very happy too.

Her happiness is confirmation that as a parent I am doing well, and I know wherever Sara will be in the future she will keep coming back home. My aim is to keep our home warm for her, a safe port that will hopefully be here for years to come. Sara has her room in her dad’s house too and she is happy to spend time with him as well. Her dad is also always here for Sara and there is nothing he would not do for her which Sara and I both appreciate.
The situation with the pandemic is also looking brighter and the vaccination has brought us the light at the end of the tunnel. The first people will be vaccinated in a few days and once this starts the rest of us will be waiting our turn. It will possibly take 2-3 months before I am invited, but my hope is that this will happen before Easter and that I will be able to travel to Croatia in late spring. I am equally carefully following the Covid situation in both the UK and Croatia. I worry for my brother and my friends and I hope that all of us will be vaccinated by late spring so we can plan a nice summer holiday at our gorgeous Adriatic coast.
The world of dating sites is currently not so great. We live under restrictions and nobody is too keen to rush into face to face meetings. Without these it is very difficult to really get to know people and to keep interests high. I still hope that my Doc will not remain the last British man I feel passion and affection for.
Kristina
Sunday, December 6th, 2020
Sretna nedelja
Danasnja je nedelja zapocela sa jednim mirnim I sretnim jutrom. Moja kcer Sara je jucer doputovala iz Cardiffa, njezin tata je otisao ujutro po nju I u rano vecer vec su bili u Cambridgeu. Nije da sam samo ja sretna sto je Sara opet uz mene, ona je takodjer vrlo sretna I to je jasno pokazala. Njezina sreca je sama po sebi prekrasna stvar, ali isto tako pokazatelj da sam kao rodielj uspjela da ju cijepim domom I da ce se Sara po svoj prilici ma gdje bila u buducnosti, uvijek rado vracati kuci. Moj cilj je da nas dom ostane njezina sigurna, mirna luka u koju ce se cesto vracati u godinama koje dolaze. Sara ima svoju sobu I u kuci njezinog tate I rado I tamo provodi vrijeme, uz tatu koji joj je uvijek na raspolaganju I koji bi sve za nju ucinio.
Situacija sa pandemijom konacno izgleda svjetlija jer se sa prvim raspolozivim cjepivom konacno nazire svjetlo na kraju tunela. U Engleskoj cijepljenje pocinje za dva dana I kad jednom pocne nekako ce biti lakse cekati da I na nas dodje red. Nisam tocno sigurna kad cemo mi koji spadamo u kategoriju “iznad 50” doci na red, ali ja procjenjujem da se radi o neka dva do tri mjeseca cekanja. Bude li skorije to bolje, naravno, ali svakako se nadam da ce biti prije Uskrsa kako bi u proljece konacno mogla otputovati u Zagreb. Sa jednakom paznjom pratim situaciju sa pandemijom u Engleskoj I Hrvatskoj, brinem za svog brata I sve vas, moje drage prijatelje. Nadajmo se da cemo svi biti cijepljeni tokom proljecea I da cemo mirno I opusteno moci planirati nase ljetene praznike na moru.
Kao u mnogim drugim segmentima zivota, svijet trazilica za upoznavanje nije bajan. U zivotu pod restrikcijama nitko nije pretjerano brz u sugeriranju sastanaka uzivo. Bez osobnog upoznavanja tesko se zbliziti sa bilo kime I mi naprosto I u tome segmentu moramo cekati bolja vremena. Ja se samo nadam da moj Doc nije posljednji Britanac za kojeg osjecam strast I naklonost.
Kristina
Nedelja, 6. Prosinca 2020.
Comments